Krešimir Kovačić

Prirodno dosadan

"Krešimir je radi nezavidnih životnih situacija mislio kako neće više pronaći svrhovitost života, a onda je otkrio terapeutski učinak fotografije i počeo stvarati dokumente vremena."

Krešimir je dokaz kako se i u trećoj životnoj dobi, pa i nakon životnih trauma, kao što su gubitak djeteta i posla, mogu pronaći svrhovitost i ljepota u životu. Od mladih dana zaljubljenik je u fotografiju, a danas ga se može vidjeti kako šeta ulicama Zagreba i primorskih gradića, ovjekovječujući ljude, arhitekturu i događaje koji prosječnom oku promiču. U njegovim radovima miješaju se posebne doze nostalgije, gorčine i duhovitosti, a njegov arhiv krije nevjerojatne priče o Zagrebu kakvoga pamtimo iz prošlosti i o Zagrebu danas…

Tko je Krešimir Kovačić?

Zagrepčanin koji je djetinjstvo proveo po dvorištima Ilice. Na Pagu, 1972. godine, jedna Mirjana, upitna ukusa, nije mogla odoljeti mojim modrim očima. Postala je i ostala moja životna pratilja. Jednom zgodom bio sam s tatom u banci u kojoj je imao račun. Gledajući službenike koji rade pomislio sam: “Pa to je posao za idiote, ne bih to radio nikad.” Nije prošlo ni nekoliko mjeseci kad me je stari zaposlio upravo u toj poslovnici Kreditne banke Zagreb (kasnije ZABA). Odmah sam znao da sam na pravom mjestu. Te jeseni oženio sam Mirjanu. Lik koji nas je trebao fotkati u vijećnici, zaboravio je staviti film u fotoaparat. Nakon ZABA-e, odlazim raditi u Dubrovačku banku. Sve je bilo dobro do izbijanja političko-bankarske afere. Da ne duljim, ostao sam bez posla, unatoč odličnim referencama i odličnim ocjenama svih revizija. Zadobiveni ožiljci zbog nepravde bili su preduboki, nisam više mogao misliti, kamoli raditi. Slijedi psihijatrijsko liječenje, tri godine u Dnevnoj bolnici i godine s prekidima na bolničkom odjelu. Danas sam sretno u mirovini.

Zašto fotografija?

Kad je rijetko tko imao fotoaparat, učinilo mi se zgodnim da kupim neki bolji fotić i glumim novinarsku gubicu. Nakana mi nije uspjela. Odem do urednika fotografije Večernjeg lista, Drage Lipića, pokažem mu, tada čudo od tehnike i elektronike, Canon AE-1, a on me poduči kako se njime rukuje. Rekao je: “Sad ti!” Kad je vidio kako držim aparat, nije znao bi li se smijao ili plakao. Nije išlo, fotke – bože, pomozi. Probao sam zatim s Nikonom. Fotografije i dalje užasne. Drago opet iskren: “Onak’, iskreno da ti kažem, to sve skupa niš’ ne valja.” Digne se od stola i veli: “Mali, zapamti si zauvek, najvažnije je tko stoji iza aparata.” Poslušao sam ga, počeo od početka: laboratorij za crno-bijele fotografije, razvijač, povećavanje, fiksir, sušenje... Došlo je i digitalno doba, i mogu danas ponosno reći da mi se zalomi pokoja dobra fotka.

Što znači biti uzor i tko je tebi uzor?

U životu nadasve pošten i dobar čovjek. Strukovno, znalac koji je spreman svoje znanje podijeliti s drugima. Moji uzori su prijatelj Tomo, iz javnog života, naprimjer: Ivan Supek, Vlado Gotovac, Mirjana Krizmanić, iz fotografske umjetnosti: Eugen Maria (pravi se Tošo) Dabac, Milan Pavić, Đuro (Đuka) Janeković, braća Ante i Zvonimir Brkan. Iz svijeta: Robert Capa, David Seymour, Henri Cartier-Bresson, George Rodger i William Vandivert.

Što za tebe znači uspjeh?

Skladan brak, dobro obavljen posao, naprimjer dobra fotografija, ugodno druženje, priuštiti si dobru knjigu, glazbu, film...

Koje su osobine uspješnih ljudi?

One koje su potpuna negacija mene. Karijera - bez milosti gazi sve pred sobom, pohlepa - ukradi gdje stigneš, laž na laž - nije da se meni ne omakne, tko te pita za uslugu, slobodno obećaj – ta, to ništa ne košta, najvažnije je biti u dobrom društvu i u pravo vrijeme na pravom mjestu - tamo gdje šuška lova pa bila to i kuna, u društvu prijatelja galantan - pokaži da se ima, svi to vole.

Što si želio biti kada si bio dijete?

Težak posao, glava u torbi, plaća mala - vatrogasac.

Moto kojim ideš kroz život?

Dan po dan, pa dokle stignem.

Što za tebe znači imati loš dan?

Obično krene od jutra. Ništa ne ide kako treba, vani kiša, svađa s voljenom.

Jesi li se do sada susretao s osudom okoline?

Kao svi genijalci, neshvaćen, superiorni gubitnik u svim prilikama i neprilikama.

"Mentor Drago Lipić još davno me je naučio: “Mali, zapamti, najvažnije je tko stoji iza aparata.” Danas mogu ponosno reći da mi se zalomi pokoja dobra fotka."

A podrška okoline?

Kad sve zbrojim i oduzmem, najveća je podrška moja jedina, voljena, vječna supruga, koja tolerira moju bezgraničnu lijenost.

Jesi li se na svojem putu morao čega odreći?

Svakako. Odrekao sam se akademske zajednice, dobrih fotografija, žena, alkohola, prijatelja i onih drugih.

Prva misao kad se probudiš?

Već je jutro, samo da danas ne viče. Kava, čaj, internet...

Kako se odnosiš prema preprekama na koje nailaziš?

Ako i naiđem na njih, zaobiđem ih. Ne volim gledati ni utrke s preprekama, kamoli rješavati ih.

Najteži trenutak koji si do sada doživio?

Gubitak bebe. Obiteljski lopovluci. Gubitak posla, bio je to moj životni brodolom koji me bacio, doslovno, na koljena.

Opiši svoje PrirodnoJa?

Linija manjeg otpora. Poslovična lijenost. Obvezno popodnevno razmišljanje. Stručnjak sam za loše fotografije, i kad se zvijezde poslože, odem prijepodne s fotićem snimati svoj grad i ljude.

Neostvarene želje i snovi?

Dijete, prvenstveno zbog supruge. Bila bi odlična majka i žao mi je da osoba takvih kvaliteta i integriteta nema biološke nasljednike. Vjerojatno bih i ja bio bolji, drugačiji svakako.

Da imaš mogućnost bilo što na svijetu promijeniti, što bi to bilo?

Moja domovina je konstantan užas. Tko misli da Hrvatska ne može gore, u zabludi je. Samo Zagreb je 1990. godine imao 1100 tvornica, danas nema ni toliko fontana. Na osobnoj razini, da budem bolji jedinoj i voljenoj supruzi.

Pogled na budućnost?

Nadam se da ćemo moja supruga i ja što kvalitetnije i zdravije proživjeti svoju treću životnu dob. Osobno želim što više ljetnih plivačkih ruta i pokoju dobru fotografiju.

Što znaš danas, a volio bi da si znao u prošlosti?

Budi dobar, ne uzrujavaj se, živi svaki dan kao da je posljednji, voli i dozvoli biti voljen.

Važnost onoga PrirodnoJa u pojedincu?

Osobnost je jako važna, možeš biti uspješan na poslu, a obiteljski neuspješan te obrnuto. Biti uspješan u svim segmentima jako je teško, ponekad i nemoguće.

Tvoja PrirodnoJa poruka onima koji ga još uvijek traže.

Budi svoj, ne budi zaljubljen u sebe, shvati da i sam griješiš i ispravi to. Nesebično daruj ljubav osobama koje to zaslužuju. Vidjet ćeš, bolje ćeš se osjećati.

Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi „kolačiće“ (eng. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i praćenje posjećenosti. Postavke prihvata kolačića možete podesiti u vašem internet pregledniku, a više o kolačićima možete pročitati na Više informacija i Pravila o kolačićima.

Prihvaćate li upotrebu ovih kolačića?

Ovi su kolačići potrebni radi osnovnih funkcionalnosti internetske stranice i samim time su uvijek omogućeni. To uključuje spremanje tvojih postavki vezanih uz odabir kolačića, kako bi bile zapamćene prilikom tvojeg ponovnog posjeta ovim internetskim stranicama. 

Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi Google Analytics - servis za mjerenje posjećenosti.

Pravila o kolačićima