"Rolandu su nekada govorili da neće završiti maraton, a danas iza sebe ima čak ultramaraton od 221 km!"
Roland Bugnar sudjelovao je ultramaratonima, osvajao je planinske vrhove i jadranske otoke, spuštao se paragliderom, sve to kao stopostotni invalid s dijagnozom genetske bolesti, progresivne mišićne atrofije. A pritom…, živi na strmom Veprincu na Učki, valjda najnepraktičnijem mjestu za osobu s invaliditetom. Iako preko HZZO-a ima pravo na novu bateriju za električna kolica svakih godinu i po, svojim stilom života potroši je već za šest mjeseci pa mu je hrvatski inovator Mate Rimac pomogao osmislivši bateriju koja, evo, traje već godinama.
Roland Bugnar je ime i prezime tijela koje je rođeno 20. siječnja 1990. godine, tijela koje ima malo drugačije specifikacije, tijela koje ima drugačije potrebe. U medicini i birokraciji takve drukčije potrebe nazivaju invalidnostima, konkretnije, u mojem slučaju riječ je o bolesti nazvanoj spinalna mišićna atrofija… Ono tko ja jesam jest energija koja jesu sva živa bića u svemiru zajedno, svjesnost-postojanost-jednoća.
Sport me nikada previše nije privlačio, osim u djetinjstvu automotosport, ali i to više radi mehaničko-inženjerskog aspekta i adrenalina, sve dok u 2014. godini nisam dobio poziv od tada potpunog stranca, a sada nezamjenjivog prijatelja, da zajedno sudjelujemo na polumaratonu. I tako je sve počelo. Paolo Corno, iznimno humana i rekreativno aktivna osoba, odgurao me u invalidskim kolicima cijeli Riječki polumaraton. Inspirirani poticajima i oduševljenjima ostalih, nismo se zaustavili na jednom polumaratonu. Od 2014. sudjelovali smo na sedam polumaratona, ultramaratonu, dva puta na triatlonu, skijanju, paraglidingu, jahanju, jedrenju i planinarenju. A sve to kako bismo iskoristili sport kao alat kojim inspiriramo ostale i kojim im dajemo slobodu da nam se pridruže, kako bismo zajedno proširili svijest o snazi volje i dobrote.
Nadići se iznad svih svojih osobnih želja, ciljeva, nagona i potreba te naprosto postojati i provoditi aktivnosti kroz koje nesebično darujemo drugima pozitivnost i primjer kako je sve moguće. Uzor nama, Paolu i meni, za takve avanturističke pothvate je Team Hoyt, otac i sin u invalidskim kolicima, koji su sudjelovali na mnogim maratonima i triatlonima te time inspirirali mnoge, pa tako i nas…
Biti sretan.
Za mene uspješni ljudi su ljudi koji su spoznali sami sebe i svoje pravo prirodno stanje.
Puno toga, te želje su najčešće posljedica utjecaja okoline, tako da sam imao raznih perioda, od vozača, mehaničara pa do likovnog umjetnika i glazbenika…
Život je putovanje, ne odredište.
Loš dan? Kao i sve u životu, stvar je percepcije, netko bi rekao da je čaša napola prazna, netko da je napola puna, kod mene je čaša uvijek potpuno puna, čak i kad je u potpunosti bez vode, ispunjena je zrakom…
Možda, ne pamtim takve trenutke…
Oduvijek su mi najveća podrška, kroz cijelo ovo životno putovanje, roditelji i rodbina. Ali, neizostavna podrška su mi i prijatelji, svatko na svoj način kroz neki određeni period putovanja.
Da. Odricanje je meni jedna od dražih tehnika kojom vršimo selekciju prioriteta u životu te se na taj način odričemo sebičnih potreba i želja za dobrobit okoline.
Kakvo prekrasno jutro, savršeno za jutarnju meditaciju.
Prepreke su za mene izazovi i savladavam ih sa zadovoljstvom, jednu po jednu.
Ne pamtim ih…
Živeći u ovoj realnosti, na ovoj planeti, iskušavamo razne dualnosti; pozitivno-negativno, sreću-tugu, bijelo-crno, isto tako imamo iskustvo dana i noći, ali Sunce ne zna za dan i noć, ono uvijek sja…
Nisam vezan za želje, kao ni za ishod želja, više volim biti prisutan u trenutku i povezan s okolinom te se nečega odreći, ili prilagoditi želje za dobrobit okoline.
Tužno lice u osmijeh.
Budućnost je sada…
Žaljenje je posljedica očekivanja, ukoliko nemate očekivanja, prisutni ste i živite u trenutku, ovdje i sada, a tada nemate potrebu analizirati prošlost.
PrirodnoJa je realizacija pojedinca u prirodi stvarnosti o ovoj realnosti/životu, u kojoj je izvor svega isti, odnosno jedno, i s tom spoznajom počinjemo živjeti sreću služeći ostalima.
Budući da sva živa bića žele biti sretna uvijek, bez jada, u svačijem je slučaju prisutna vrhovna ljubav prema samome sebi, a sreća je uzrok ljubavi. Kako bismo postigli sreću koja je prirodno stanje ljubavi, u stanju dubokog sna u kojem nema uma, pojedinac bi trebao spoznati sebe.
Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi „kolačiće“ (eng. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i praćenje posjećenosti. Postavke prihvata kolačića možete podesiti u vašem internet pregledniku, a više o kolačićima možete pročitati na Više informacija i Pravila o kolačićima.
Prihvaćate li upotrebu ovih kolačića?
Ovi su kolačići potrebni radi osnovnih funkcionalnosti internetske stranice i samim time su uvijek omogućeni. To uključuje spremanje tvojih postavki vezanih uz odabir kolačića, kako bi bile zapamćene prilikom tvojeg ponovnog posjeta ovim internetskim stranicama.
Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi Google Analytics - servis za mjerenje posjećenosti.