Tko je Viviana Zoković?

Ljudsko biće. Žena. Žena po rođenju, a umjetnica po izboru. Nekako najsažetije rečeno.

Zašto knjiga, pisanje?

Pisanje za mene ima svojevrsni terapeutski učinak pa je bilo neizbježno da nakon izlaska iz veze sve osjećaje prenesem na papir. Nekoliko me žena nakon čitanja potaknulo na ideju da to i objavim. Vjerujem u pomaganje i dijeljenje proživljenog. Činjenica da će napisano nekome poslužiti bila je dovoljna da moja prva knjiga “Hvala što me nisi volio” ugleda svjetlo dana. To je u biti zbirka od 50 pjesama u kojima se svatko može pronaći.

Što znači biti uzor i tko je tebi uzor?

Biti primjer, netko tko se usudio ići dalje, pomaknuo osobnu granicu i na koncu ustrajao u bilo čemu što istinski rezonira s njim samim i njegovom dušom. Meni je uzor svatko tko je ustrajao u svom snu.

Što za tebe znači uspjeh?

Mjerna jedinica uspjeha u mom životu je radost. Koliko radosti u životu imam, toliko se smatram uspješnom. Odgovaranje na ova pitanja i činjenica da sam ušla među 20 odabranih za knjigu “PrirodnoJa” svakako je jedna u nizu tih radosti!

Koje su osobine uspješnih ljudi?

Ako baš moram sažeti, onda bih navela autentičnost, ustrajnost, volju, trud i rad i neprestano učenje.

Što si željela biti kad si bila dijete?

Učiteljica, jer sam imala divnu učiteljicu. Onda je nastupilo razdoblje kada sam čak bila malo ljuta jer nisam znala što želim biti. A zatim sam pročitala slavnu izjavu Johna Lennona u kojoj kaže da kada naraste želi biti sretan. To mi se svidjelo i sviđa mi se do dana današnjeg.

Moto kojim ideš kroz život?

“Live. Love. Laugh.”

Što za tebe znači imati loš dan?

Svaki dan u kojem se nisam nasmijala.

Jesi li se do sada susrela s osudom okoline?

Apsolutno da. Mišljenja sam da je naše društvo poprilično osuđivački nastrojeno i da je svaka osoba u nekoj fazi života osjetila bar nekakav vid osude.

A podrška okoline?

Šačica meni najbližih uvijek me podržava u svim odlukama i izborima i, mada ih možda ponekad ne razumiju u potpunosti, uvijek i bez iznimke ih poštuju.

Jesi li se na svojem putu morala čega odreći?

Nisam pobornik koncepta žrtvovanja i odricanja. Vjerujem u pravo na izbor u donošenju odluka i osobnu odgovornost. Neki su izbori teži, neki jednostavniji, ali na kraju dana trebamo znati što biramo.

Prva misao ujutro kad se probudiš?

Doslovno sam se istrenirala da mi prva misao ujutro bude: Hvala. I to mi je jedna od boljih odluka.

Kako se odnosiš prema preprekama na koje nailaziš?

Vodim se intuicijom, mada mnogi, pa čak i ja sama, ponekad to smatraju suludim. Na eventualnim zatvorenim vratima zahvalim se i idem dalje. Vjerujem u onu da si u životu uspješan onoliko koliko si se puta digao nakon pada. Evo, naprimjer, moju prvu zbirku ni jedan izdavač nije htio izdati i na koncu sam je izdala sama, uz pomoć prijatelja koji ima nakladničku djelatnost. Sada sam u pregovorima za drugu zbirku. Tješim se kako je toliko njih “Harryja Pottera”, prije izdavanja, proglasilo budalaštinom, kao i roman “Prohujalo s vihorom”. Ohrabrim samu sebe i idem dalje.

Najteži trenutak koji si do sada doživjela?

Tijekom života u Dubrovniku studirala sam, radila i živjela s tadašnjim dečkom, ali ništa me od toga nije istinski radovalo. Nakon mjeseci unutarnjih preispitivanja, sjetila sam se kako sam sebi obećala da ću kad narastem biti sretna te sam donijela odluku da ću odustati od fakulteta, dati otkaz, otkazati stan, prekinuti s dečkom i vratiti se kući u Solin te krenuti ispočetka. Do dana današnjeg - jedna od najtežih, ujedno i najboljih odluka koje sam donijela.

Opiši svoje PrirodnoJa!

Iskrena. Posebno kad se radi o emocijama i izražavanju istih.

Neostvarene želje i snovi?

Ima ih dosta i zaista se trudim sve ih ostvarivati. Polako, jednog po jednog. Vjerujem u Disneyeve riječi da ako možeš sanjati, možeš i ostvariti. A sve je počelo jednom malom skicom miša...

Da imaš mogućnost bilo što na svijetu promijeniti, što bi to bilo?

Zabranila bih ratovanje. Zaista. Ratovanje bilo koje vrste, ne samo ono koje uključuje vojsku i topove, smatram apsurdnim i nepotrebnim.

Pogled na budućnost?

Često se gubim u prošlosti, to mi je mana, ali itekako sam svjesna da fokus ponajprije treba staviti na ono sada kako bismo što bolje ispisali budućnost koja je prazan papir, a koji tek treba biti ispisan.

Što znaš danas, a voljela bi da si znala u prošlosti?

Iskreno, ništa. Mislim da sam znala sve što sam trebala znati, a isto tako ono što nisam znala, nisam ni trebala u tom trenutku znati. Vjerujem da se sve događa s razlogom i u pravo vrijeme za nas.

Važnost onoga PrirodnoJa u pojedincu?

Po meni ne postoji važnija stvar od PrirodnoJa, ali čini mi se da i dalje premali broj ljudi pridaje tome dovoljnu važnost. Stoga smo svi mi koji njegujemo PrirodnoJa svojevrsni primjeri i motivatori, i nadam se da će nas svakim danom biti sve više.

Tvoja PrirodnoJa poruka onima koji ga još uvijek traže?

Kako sam već spomenula, meni je mjerna jedinica uspjeha u životu radost. Svaki pojedinac duboko u sebi zna što ga istinski raduje. Moja poruka svakom je da utiša buku izvana i posluša o čemu se radi te da ide u tom smjeru. Nije to uvijek najjednostavniji put, ali je vrijedan svakoga koraka. I, mada postoje mnogi ljudi oko nas koji nam žele dobro, to ne znači da oni uistinu znaju što je za nas najbolje, stoga moramo vjerovati u sebe i kada smo možda u tome sami. I jedna od rečenica koju bih svakako navela kao ključnu i koju moramo naučiti koristiti jest: “NE!” Jer “NE!” je čitava rečenica. I zato, naučite reći “NE!” svemu što vam ne puni dušu i ne nosi radost u život.