Nataša Šustić

Prirodno uporna

"Nataši su rekli da je prestara da se počne baviti veslanjem. Pribavila si je brodić, počela sama trenirati i za 6 mjeseci postala prvakinja Hrvatske."

Kada netko, tko se svojevremeno morao izboriti za vlastiti život, postigne tolike sportske uspjehe u tolikim zahtjevnim sportskim disciplinama, jasno je da riječ o izvanserijskoj upornosti. Najdraže od svega joj je ipak veslanje. Nisu vjerovali u nju pa ga je počela sama trenirati i u roku od šest mjeseci postala je državna prvakinja u disciplini samac! Od takve osobe očekujete da je gorda i tvrda kao stijena, a kad ono, ona je nevjerojatno draga, zabavna i smiješna, poput djevojčice. Želimo puni ponosa navijati za tebe na Olimpijadi, Nataša!

Tko je Nataša Šustić?

Magistrirana sam (i ovlaštena) inženjerka arhitekture, radim u arhitektonskom birou te kao pomoćna trenerica u školi košarke. Svestrana sam sportašica, obožavam sport i obožavam biti u prirodi. Rođena sam u Splitu kao sestra blizanka svjetske ultramaratonske prvakinje, Nikoline Šustić Stanković. Na svijet smo došle dva mjeseca ranije pa smo od početka bile primorane izboriti se za život. Mama kaže da bi, još kao bebe, prestajale plakati jedino kada nas je vodila na Marjan šetati. Ni dandanas ništa se nije promijenilo. Ne mogu zamisliti ni dana bez Marjana i sportskih aktivnosti. Trostruka sam prvakinja Hrvatske u veslanju (skif) posljednje tri godine, višestruka prvakinja i viceprvakinja u duatlonu i sprint duatlonu, triatlonu, biciklizmu, cestovnom trčanju... Aktivna sam članica nekoliko različitih klubova. Ipak, najdraže mi je provoditi vrijeme na biciklu i u čamcu.

Zašto veslanje?

Sasvim slučajno, više iz zafrkancije. Prijatelji su govorili: “Nisi jedino još probala veslanje, to ti je najteži sport na svitu.” U godinama kad ljudi već prestaju s veslanjem, ja sam odlučila započeti. Prva sredina nije bila baš susretljiva, bila sam valjda prestara i “neupotrebljiva”. Uzela sam stvar u svoje ruke i pribavila si brodić, počela sama sebe trenirati. Za šest mjeseci, znači 2016. godine, postala sam državna prvakinja u disciplini samac, a zatim i 2017. i 2018. Posljednje sam dvije godine i prvakinja Hrvatske u sprint duatlonu te viceprvakinja u supersprint duatlonu. Viceprvakinja sam Hrvatske u olimpijskom triatlonu iz 2012. godine... Veslanje mi je ipak najljepši i najdraži sport. Obožavam biti na moru ujutro od 5.40, prije posla, gledati kako grad spava, po mraku, po kiši, po hladnoći, ne može me ništa spriječiti da ustajem svako jutro.

Što znači biti uzor i tko je tebi uzor?

Svaka osoba koja se iskreno i svim srcem daje u nešto i koja gura naprijed. Uzor mi je bio naš veliki Dražen Petrović. Obožavala sam i Pipi Dugu Čarapu jer diže konja rukama, jaka je, snalažljiva, zabavna i samostalna.

Što za tebe znači uspjeh?

Prije sam banalno gledala na uspjeh kao na neko postignuće, a danas znam da sve što se radi iz ljubavi, naplaćuje se rezultatom kakav treba biti. Dovoljna mi je satisfakcija što se mogu baviti onim što volim, baš onako iz srca.

Koje su osobine uspješnih ljudi?

Rad, ustrajnost, marljivost, poštenje, poniznost…

Što si željela biti kad si bila dijete?

Zamišljala sam da ću, u žutom dresu mog splitskog košarkaškog kluba, u dvorani Jugoplastike postići posljednji koš za pobjedu u zadnjim sekundama. Naježim se i sada kada zamislim tu hrpu emocija i erupciju oduševljenja.

Moto kojim ideš kroz život?

Živi život pravedno, pomaži drugima, daj ljubav, ne očekuj zauzvrat ništa, smij se puno, pleši na kiši, suncu, raduj se malim stvarima…

Što za tebe znači imati loš dan?

Uglavnom ako me ljudi razočaraju, povrijede. Ne mogu biti sretna ni kad izgubim neku utrku, no uvijek smognem snage krenuti dalje još jače.

Jesi li se do sada susrela s osudom okoline?

Svaki čovjek valjda kad-tad naiđe na osudu okoline. Uvijek ima i malo zločestih i malo zavidnih i onih ljudi koji, nezadovoljni vlastitim životima, traže sreću u tuđoj nesreći. No, takvi nisu vrijedni pažnje ni gubitka vremena.

"Obožavam biti na moru ujutro od 5.40, prije posla, gledati kako grad spava, po mraku, po kiši, po hladnoći, ne može me ništa spriječiti da ustajem svako jutro."

A podrška okoline?

Imam veliku podršku moje obitelji, što ne znači da su moji roditelji manijaci koji su htjeli od mene napraviti “wow sportaša”, dapače pustili su sestre i mene da same biramo sportove i nikad nisu bili jedni od onih roditelja koji sile svoju djecu da se bave sportom. Zatim, i mnogi drugi ljudi i prijatelji. Ja vjerujem da oko mene ima puno, puno dobrih ljudi.

Jesi li se na svojem putu morala čega odreći?

Ponekad se čini da prema cilju ideš puno dužim putem, ali ja na to i ne gledam kao na odricanje. Kad pošteno kročiš životom, što god radio, važno je da pronađeš u sebi mir i zadovoljstvo.

Prva misao kada se probudiš?

Jupiiii, još jedan novi dan i moje prekrasno jutro!

Kako se odnosiš prema preprekama na koje nailaziš?

Danas jako dobro, nije uvijek bilo tako. No, ako se uzdigneš nakon pada, to te očvrsne i ne znači nužno da su tri koraka unazad pad, već novi zalet.

Najteži trenutak koji si do sada doživjela?

Kad su me ljudi razočarali i recimo “potjerali” iz kluba u koji sam se davala svim srcem. No, da toga nije bilo, pitanje je bih li ikada bila državna prvakinja u veslanju.

Opiši svoje PrirodnoJa!

Vesela, energična, nasmijana, uporna…

Neostvarene želje i snovi?

Maštam o Olimpijadi. U Tokiju će vjerojatno nastupiti moja sestra, ove godine je već četiri puta ispunila olimpijsku normu u maratonu. Bilo bi zanimljivo da zajedno budemo na istoj Olimpijadi, u dva različita sporta. I svjetski veslački kup u Luzernu. Sanjam i o vlastitoj obitelji i djeci, i vjerujem da će se i to ostvariti kad bude došlo vrijeme za to.

Da imaš mogućnost bilo što na svijetu promijeniti, što bi to bilo?

Ukinula bih novac i tada bi bilo manje rata, manje gladnih, manje mržnje.

Pogled na budućnost?

S djecom i mužem vozim bicikl na Marjanu, šetamo po planinama, učim ih veslati… Vidim sebe i kao Ironman mamu.

Što znaš danas, a voljela bi da si znala u prošlosti?

Da se ne treba oko ničega živcirati, jer sve će se već nekako riješiti i rijeka će pronaći svoj tok i kad naiđe na prepreku.

Važnost onoga PrirodnoJa u pojedincu?

Velika, važno je da čovjek bude svoj, a ne ono što okolina očekuje od njega.

Tvoja PrirodnoJa poruka onima koji ga još uvijek traže?

Budite ono što jeste, ne zavodite se krivim vrijednostima i cijenite svaki tren života, uživajte u njemu.

Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi „kolačiće“ (eng. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i praćenje posjećenosti. Postavke prihvata kolačića možete podesiti u vašem internet pregledniku, a više o kolačićima možete pročitati na Više informacija i Pravila o kolačićima.

Prihvaćate li upotrebu ovih kolačića?

Ovi su kolačići potrebni radi osnovnih funkcionalnosti internetske stranice i samim time su uvijek omogućeni. To uključuje spremanje tvojih postavki vezanih uz odabir kolačića, kako bi bile zapamćene prilikom tvojeg ponovnog posjeta ovim internetskim stranicama. 

Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi Google Analytics - servis za mjerenje posjećenosti.

Pravila o kolačićima