"Diega su u djetinjstvu često zadirkivali radi odabira specifičnog, baroknog, glazbala. Danas je on profesionalni lutnjist koji održava koncerte diljem svijeta."
Prvo što je lutnjist Diego Leverić pitao jest možemo li ga predstaviti imenom Edicole Grevi jer voli anagrame i pod tim pseudonimom gradi svoje umjetničko ime. Studirao je u Italiji gdje je usavršio sviranje lutnje, teorbe i barokne gitare, a danas predaje u školi u Rimu i putuje cijelim svijetom kao solist i kao dio ansambla. Divan je spoj kroz koji se jedna tako vesela, duhovita, i zapravo vrlo svjetovna osoba, Diego, transformira u Edicolea te postaje ambasador nekih minulih vremena, odašiljući pritom poruku koliko se uspješan može biti kada si beskompromisno svoj.
Diego Leverić je lutnjist koji je radom, i uz mnoga životna odricanja, slijedio svoj san.
Barokna glazba je zapravo mene našla, a lutnja je bila ljubav na prvi pogled. Moj prvi sustret s lutnjom bio je na koncertu BaRoMusa u Rovinju, negdje u drugom razredu srednje škole, u lipnju, oko 17 sati… Sjećam se da sam ušao u muzej tijekom koncerta i vidio 14 žica na instrumentu. Od tada pa do danas nije prošao dan da lutnja ne čini dio mog svakodnevnog života.
Uzor je osoba koja je vrijedna spomena i od koje možeš nešto naučiti. Naprimjer, meni je to moja majka Arijeta, osoba koja je vjerovala u mene kada ni ja sam u sebe nisam vjerovao, osoba koje je potrošila tisuće i tisuće eura za moje lude instrumente i moje školovanje, osoba koja mi je najveći prijatelj.
Uspjeh je kada svakodnevno radiš na sebi ne obazirući se na kritike i na poteškoće na koje nailaziš. Uspjeh je kada sam sebi dokažeš da se radom može dostići ono što si naumio.
Motivacija i upornost.
Dok sam bio dijete… smetlar! Želio sam da moj Rovinj bude čist, a onda sam shvatio da bih prvo trebao počistiti vlastitu sobu, ali nije mi išlo. Gubio sam previše vremena na gitari.
Ja sam samo prah u jednoj od galaksija i ne uzimam ništa preozbiljno.
Loš dan je kad Hrvatska izgubi u finalu svjetskog prvenstva protiv Francuza.
Baš me nikad nisu osudili, ali su me možda ismijavali. Svi znamo kako se gleda u našem društvu na glazbenike klasične glazbe. Jedno od najljepših pitanja vezanih za lutnju bilo je: “Kako ide s renesansnom motikom?”
Podršku ostalih imam sada kada sam uspio izgraditi ime. Ipak, osobito moram izdvojiti “Adris grupu” iz Rovinja koja je uvijek pokazivala interes i podršku za moj rad te gospodina Alojzija Prosolija, vjerojatno prvu osobu u Hrvatskoj koja mi je dala priliku... Ali naravno, najveća i najbitnija podrška su uvijek bili članovi moje obitelji: mama, tata i sestra.
Svakako. Bilo je raznih odricanja. Ekonomskih, ljubavnih, prijateljskih, i tako dalje, i tako dalje…
Šta je za doručak?!
Ne gledam ih, samo ih gazim...
Razvod braka mojih roditelja.
Razvod braka mojih roditelja.
No pain, no gain!
Biti veći od Nikole Tesle... Napraviti nešto za dobrobit čovječanstva.
Da slatkiši ne debljaju... I da ima manje površnih osoba.
Klimatska promjena vremena će nam se osvetiti...
Da se sa ženama ne može na kraj.
Vjera u sebe.
Ja sam razlog svega što postoji.
Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi „kolačiće“ (eng. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i praćenje posjećenosti. Postavke prihvata kolačića možete podesiti u vašem internet pregledniku, a više o kolačićima možete pročitati na Više informacija i Pravila o kolačićima.
Prihvaćate li upotrebu ovih kolačića?
Ovi su kolačići potrebni radi osnovnih funkcionalnosti internetske stranice i samim time su uvijek omogućeni. To uključuje spremanje tvojih postavki vezanih uz odabir kolačića, kako bi bile zapamćene prilikom tvojeg ponovnog posjeta ovim internetskim stranicama.
Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi Google Analytics - servis za mjerenje posjećenosti.