Iva Šušak

Prirodno sretna

"Ivi su rekli da će kao slijepa osoba uvijek trebati tuđu pomoć. Kao socijalna pedagoginja u Ustanovi za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom danas ona nudi pomoć drugima."

Iva radi kao socijalna pedagoginja u Ustanovi za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom - URIHO. To zanimanje odabrala je jer vjeruje da zna s ljudima. Uz to, upisala je poslijediplomski doktorski studij Socijalne politike, planinari, trenira, pleše, piše, tulumari... A sve to usprkos tome što je slijepa osoba. Ona ne želi da je se smatra dragom, hrabrom i simpatičnom osobom s posebnim potrebama, već kompetentnom, stručnom i samoodrživom osobom, s imenom i prezimenom, koja pobija klasične predodžbe o bespomoćnosti onih s invaliditetom.

Tko je Iva Šušak?

To sam ja i uskoro ću imati 28 godina. Radim kao socijalna pedagoginja u URIHO-u. Upisala sam poslijediplomski doktorski studij Socijalne politike, jer i dalje vjerujem u bolje sutra, ljepši svijet. Planinarim, treniram, plešem, pomalo pišem, tulumarim (možda malo i previše). Uskoro mi je 28, ponavljam. Razmišljam da bih se mogla udati i imati nekoliko djece i jednog labradora… Razmišljam da možda i ne moram još… Idemo ponovo: ja sam Iva, imala sam tri godine i rekli su im da imam retinitis pigmentozu, progresivnu očnu bolest koja će me dovesti do sljepoće. Meni? Meni nisu ništa takvo rekli. Iz moje perspektive sve je izgledalo ok. Trava je bila zelena, lopta šarena, sunce žuto, cvijet plav, i ružičast i crven i bijel, bicikl bez pomoćnih kotača malo nestabilan, ali i tvoj je bio takav... Možda je iz tvoje perspektive to sve bilo još i ljepše, ali nije me se ticalo i meni je moje bilo dovoljno lijepo.

Zašto socijalna pedagogija?

Trudim se živjeti svrhovit život. Netko je dobar s brojevima, netko sa životinjama, ja volim misliti da sam ja dobra s ljudima i zato se njima i bavim. Jednostavno, pokušavam biti funkcionalan kotačić svoje zajednice.

Šta znači biti uzor i tko je tebi uzor?

Uzori za mene nisu ništa posebno. Svaki čovjek posjeduje ono nešto vrijedno divljenja. U svakom slučaju, trebali bismo uvijek težiti biti najbolja verzija sebe. Inspiriraju me sretni ljudi koji su zadovoljni sobom i šire radost.

Što za tebe znači uspjeh?

Kada učiniš nešto što si jako želio i to te učini beskrajno sretnim i još ti otvori vidike ka sljedećem cilju.

Koje su osobine uspješnih ljudi?

Uspješni su prepoznali svoje potencijale i čine sve kako bi ih realizirali. A vjerojatno se pri tome služe upornošću, vizijom, znanjem, vježbom i predanošću.

Što si željela biti kad si bila dijete?

Sve! Učiteljica poput mojega tate, raditi u pošti kao mama, pjevačica, pa pokemon trenerica, pa odvjetnica, istraživačica… Zadnji takav blesasti san bio je da želim biti Clarice Starling.

Moto kojim ideš kroz život?

Nemam moto. Ja sam sebi svoj moto. Slušam sebe i idem…, idem…, idem…

Što za tebe znači imati loš dan?

Kada se zbog PMS-a ili gladi počnem osjećati bespomoćno i nesvrhovito zbog svog nedostatka vida. Zamišljam sve načine kojima bih mogla neutralizirati loše raspoloženje, a ne mogu jer ne vidim. I onda mi padne na pamet neka zanimacija i tako završi loš dan.

Jesi li se do sada susrela s osudom okoline?

Ne znam. S predrasudama, omalovažavanjem i stereotipiziranjem, naravno. Svaki dan, uvijek. Žena sam, slijepa sam, visokoobrazovana, i vjerujem da su ljudi dobri a život lijep, i sve je moguće. Osobe s invaliditetom kod nas se još promatra kao nešto što je potrebno popraviti, jer su se pokvarili u majčinu trbuhu ili negdje usput. Možemo biti dragi, hrabri, simpatični, ali teško nam se priznaje da smo kompetentni, stručni, samoodrživi… Nazivaju nas posebno potrebitima, invalidima, hendikepiranima, a mi bismo samo htjeli biti osobe s imenom i prezimenom. Visokoobrazovane osobe s invaliditetom susreću se s dodatnim poteškoćama jer probijaju klasične predodžbe o bespomoćnim osobama s invaliditetom.

"Svaki dan susrećem se s predrasudama, jer žena sam, slijepa sam, visokoobrazovana i vjerujem da su ljudi dobri a život je lijep, i sve je moguće."

A podrška okoline?

Imam divne roditelje koji su od mene očekivali više nego bilo tko. Pružili su mi sve resurse koji su moj nedostatak vida donekle mogli kompenzirati i pustili me da se samostalno borim. A oni su skrstili ruke, ali tako da, ako padnem, da moja guza padne na njih.

Jesi li se na svojem putu morala čega odreći?

Pa odrekla sam se pogleda na sve 6packove ovoga svijeta, na sve sunčane zalaske i pahuljaste oblake, vožnje biciklom i užitka gubljenja na nepoznatim mjestima. Odricanje nije fora, znate, važno je namjerno otpuštati.

Prva misao kad se probudiš?

Vjerojatno ona: Ma daj me nemoj, a šta je već pola šest!!!

Kako se odnosiš prema preprekama na koje nailaziš?

Kad ne vidiš, nekad je “glavom kroz zid” lakši put naprijed, nego tražiti prolaz kojega ne vidiš.

Najteži trenutak koji si do sada doživjela?

Moždani udar majke. Smrt zna namignuti i slijepom čovjeku, znate…

Opiši svoje PrirodnoJa!

Iako volim misliti da sam posebna, sigurna sam da moj bijeli štap nije ključ. Ista sam kao i bilo koja druga djevojka mojih godina, ali možda imam malo čvršću glavu zbog svih zidova koje sam morala probiti, malo više strpljenja zbog svih vjetrenjača s kojima sam se morala boriti, s malo više povjerenja zbog svih ljudi na koje sam se morala osloniti, s malo više mašte zbog svega što nikad neću vidjeti, s malo više želje za životom zbog svih ružnoća za koje nikoga neću pitati.

Neostvarene želje i snovi?

Znate koliko ima planina na ovoj kugli? A koliko zemalja? E, sve su to moje želje. A snovi? Sanjam da sam ja netko.

Da imaš mogućnost bilo što na svijetu promijeniti, što bi to bilo?

Iskorijenila bih mržnju, ne mogu joj naći svrhu, a puno problema čini samim time što postoji.

Pogled na budućnost?

Ozbiljno? Pitate slijepu osobu kako izgleda pogled? Pa zbrčkano, ali to je do pigmentoze! Ali, ako vas zanima moja vizija, ona izgleda vedro s dugotrajnim sunčanim razdobljima.

Što znaš danas, a voljela bi da si znala u prošlosti?

Ozbiljnost je precijenjena, što se ozbiljnije doživljavaš, to sebi više prepreka postavljaš.

Važnost onoga PrirodnoJa u pojedincu?

Poznavanje i realizacija svojega PrirodnoJa ključ je mentalnog zdravlja čovjeka.

Tvoja PrirodnoJa poruka onima koji ga još uvijek traže?

Odgajajte se i pustite da vas odgajaju kako bi ste, kad počnete osluškivati sebe, mogli čuti nešto pametno.

Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi „kolačiće“ (eng. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i praćenje posjećenosti. Postavke prihvata kolačića možete podesiti u vašem internet pregledniku, a više o kolačićima možete pročitati na Više informacija i Pravila o kolačićima.

Prihvaćate li upotrebu ovih kolačića?

Ovi su kolačići potrebni radi osnovnih funkcionalnosti internetske stranice i samim time su uvijek omogućeni. To uključuje spremanje tvojih postavki vezanih uz odabir kolačića, kako bi bile zapamćene prilikom tvojeg ponovnog posjeta ovim internetskim stranicama. 

Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi Google Analytics - servis za mjerenje posjećenosti.

Pravila o kolačićima