Rita Biliš

Prirodno zaigrana

"Riti su nakon rukometne ozljede rekli da se neće više moći baviti kontaktnim sportom. Pronašla se u trčanju i počela osvajati nagrade."

Rita za sebe kaže da je ovisnica o trčanju, u kojemu se pronašla nakon što je zbog ozljede morala odustati od treniranja rukometa. Veći dio dana troši na obitelj i posao u turizmu, a onda se posvećuje sebi i odabire trčanje uz more po korčulanskoj šetnici i razgovor sa samom sobom. Dok trči, kaže, može sve i sve je: planira, analizira, mašta, putuje, meditira, i uživa u trenutku. U nogama ima puno utrka, puno postolja, medalja, polumaratona, čak i cijeli maraton, a cilj joj je istrčati po jednu utrku na svakom od naših otoka.

Tko je Rita Biliš?

Diplomirani inženjer menadžmenta u turizmu, majka dvaju prekrasnih dječaka, strastvena trkačica i vječni sanjar.

Zašto trčanje?

Osam godina igrala sam rukomet, to je moja prva ljubav. Još sam tada počela trčkarati da poboljšam kondiciju. Zbog ozljede bila sam primorana odustati od bilo kakvih kontaktnih sportova, no sportski sam tip oduvijek i život bez sporta i aktivnosti nezamisliv mi je. A onda mi je jednoga dana brat poklonio knjigu o trčanju. Pročitavši koliko pozitivnih učinaka ono ima na tijelo i duh, rekla sam - to je to! I krenula.

Što znači biti uzor i tko je tebi uzor?

Uzori su svuda oko nas. Ima toliko divnih žena uzora u mojoj okolini i sve one imaju neku svoju priču, i stvarno mislim da postoji uvijek netko tko se više trudi, više odriče i čini više dobra. Bila bih presretna kada bi moja priča potaknula makar samo jednu osobu da se krene baviti trčanjem i otkrije sve prelijepo što svijet trčanja nudi. Onda bi ova moja uloga uzora bila opravdana. Voljela bih biti uzor svojoj djeci. Djeca me vide onakvu kakva stvarno jesam. Djecu se ne može zavarati.

Što za tebe znači uspjeh?

Nikada ne odustati, uvijek ići dalje, prihvatiti nove izazove. Biti hrabar. Biti bolji od jučerašnjeg sebe.

Koje su osobine uspješnih ljudi?

Usredotočenost i samopouzdanje.

Što si željela biti kad si bila dijete?

Vojnikinja, doktorica, gimnastičarka, plesačica, učiteljica.

Moto kojim ideš kroz život?

Dok živiš budi živ, dobro se dobrim vraća. I kada postignem uspjeh, uvijek može bolje. Trudi se još više. Kada se dogodi nešto loše, moglo je biti i gore, ne žali se.

Što za tebe znači imati loš dan?

Dan u kojem se dogodi nešto loše, a ja sam nemoćna i ne mogu ništa učiniti da to promijenim. Često sami biramo hoće li dan biti dobar ili loš. Ima dana koji su toliko dobri da ih ništa ne može učiniti lošima, a ima i loših dana koje nikakvo dobro popraviti ne može.

Jesi li se do sada susrela s osudom okoline?

Otkako se bavim trčanjem, nikada se nisam susrela s osudom okoline. Živim na Korčuli koja je mala sredina i onda kada sam se počela baviti trčanjem, bila sam među rijetkima. Ljudima je bilo presmiješno to što ja trčim pa su se znali našaliti: “Tko te lovi? Za kim trčiš? Gdje žuriš? Jesi poludila?” I danas je mnogima čudno i šašavo da toliko trčim, ali nikada nije bilo ružnih komentara.

"Trčanje iscijedi iz mene svu energiju, a ipak me ispuni životom i radošću djeteta. Nakon treninga, svi su problemi rješivi i ništa nije teško. Svaki je trening priča za sebe i prilika da preispitam svoje granice i snagu, a svaka utrka prilika je da upoznam nove ljude i doznam njihove priče. Trčanje me uvijek i iznova vraća sebi. Trčanje - to sam ja."

A podrška okoline?

U obitelji, među prijateljima i poznanicima uvijek sam imala podršku, najviše od tate, a danas od supruga i djece. Bez njihovog razumijevanja za moju ljubav prema trčanju, bilo bi teško.

Jesi li se na svojem putu morala čega odreći?

Trčanje je dar. Odricanje bi bilo odreći se trčanja. Nema odricanja ako znam što hoću i koji su mi prioriteti. Radim u turizmu i za vrijeme sezone ponekad je teško uklopiti trčanje u dnevni raspored, zna se dogoditi da je dan prekratak ili da sam preumorna, ali uz dobru organizaciju vremena i jaku volju, sve se može.

Prva misao kada se probudiš?

Zahvalnost..., a onda kava.

Kako se odnosiš prema preprekama na koje nailaziš?

Prepreke su izazovi, treba se uhvatiti u koštac s njima.

Najteži trenutak koji si do sada doživjela?

Ozljeda oka. Tada sam shvatila koliko smo krhki i da se u sekundi život može preokrenuti naopačke. To mi je i najteži trenutak, ali i jedan od onih koje najviše cijenim, naučio me koliko zahvalna i sretna trebam biti, koliko treba cijeniti život.

Opiši svoje PrirodnoJa:

Moje PrirodnoJa je ono dok trčim. Trčanje je vrijeme koje provodim sama sa sobom na najbolji mogući način. Rekreativno se bavim trčanjem i moje trčanje je svijet za sebe. Dok trčim, najjasnije vidim sebe kakva stvarno jesam, a sve što mi se tada događa, može se preslikati i na situacije u svakodnevnom životu. Trčanje me uči upornosti, disciplini, strpljenju i tome da se svaki trud isplati. Svaki je trening jedan mali uspjeh i jedna mala pobjeda. Uči me cijeniti vrijeme (u trčanju jedna minuta može trajati cijelu vječnost) i organizirati se bolje. Dok trčim, shvaćam da jedina osoba s kojom se natječem, i od koje moram biti bolja, sam sama ja. Nema stajanja na mjestu u životu, ili ideš naprijed ili nazad. Ponekad, dok trčim, misli se roje tristo na sat i onda mogu baš sve, a ponekad je trčanje čista meditacija. Iscijedi iz mene svu energiju, a ipak me ispuni životom i radošću djeteta, a veće radosti nema. Nakon treninga, svi su problemi rješivi i ništa nije teško. Svaki je trening priča za sebe i prilika da preispitam svoje granice i snagu, a svaka utrka prilika je da upoznam nove ljude i doznam njihove priče. Trčanje me uvijek i iznova vraća sebi. Trčanje - to sam ja.

Neostvarene želje i snovi?

Uh, ima ih puno, sanjarim i želim svaki dan nešto novo. Nadam se da će se barem par njih ostvariti.

Da imaš mogućnost bilo što na svijetu promijeniti, što bi to bilo?

Toliko je toga jednako važnog što bi trebalo promijeniti. Voljela bih da je više međusobnog razumijevanja, uvažavanja, podrške i poštovanja među ljudima. Jačanjem zajedništva jača i snaga za sve promjene.

Pogled na budućnost?

Puno, puno utrka na svim krajevima svijeta i maraton na Korčuli, najljepšem otoku.

Što znaš danas, a voljela bi da si znala u prošlosti?

Danas znam koliko je zahtjevno odgajati djecu i izvesti ih na pravi put. Da sam to znala ranije, olakšala bih taj posao svojoj majci.

Važnost onog PrirodnoJa u pojedincu?

PrirodnoJa omogućuje pojedincu da bude jedinstven i svoj. Samo spoznajom svojega PrirodnoJa i prihvaćanjem svega dobroga i manje dobroga u njemu, možemo se razvijati, graditi i postajati bolja verzija sebe.

Tvoja PrirodnoJa poruka onima koji ga jos traže?

Samo naprijed, samo ljubav, samo pozitiva. I što više trčanja.

Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi „kolačiće“ (eng. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i praćenje posjećenosti. Postavke prihvata kolačića možete podesiti u vašem internet pregledniku, a više o kolačićima možete pročitati na Više informacija i Pravila o kolačićima.

Prihvaćate li upotrebu ovih kolačića?

Ovi su kolačići potrebni radi osnovnih funkcionalnosti internetske stranice i samim time su uvijek omogućeni. To uključuje spremanje tvojih postavki vezanih uz odabir kolačića, kako bi bile zapamćene prilikom tvojeg ponovnog posjeta ovim internetskim stranicama. 

Internet stranica studena.hr/prirodnoja.hr koristi Google Analytics - servis za mjerenje posjećenosti.

Pravila o kolačićima