Moja prijateljica Viviana je netko koga je teško opisati jednom rječju... Ali ako već moram upotrijebiti jednu, onda bi osebujna bila sasvim ok.

Često joj se prikači epitet brutalno iskrena jer sve što misli i osjeća izgovara. Posebno ono što osjeća. I ne samo što izgovara nego to ispisuje i to joj zaista brutalno dobro ide... Piše pjesme, kratke priče i trenutno roman. Izdala je zbirku pjesama naslova "Hvala što me nisi volio" i kroz 50 pjesama koje su u zbirci objavljene opisala je crtice jednog odnosa. Svaka rečenica koju ispiše dolazi iz dubine duše i svaka je opipljiva i proživljena i gađa u bit. Bavi se amaterski glumom te je na vlastitoj promocij uz pomoć kolege glumca amatera i izvodila svoje pjesme. Uskoro objavljuje i drugu zbirku pjesama "Šuti i voli".

Ona je netko tko bez susprezanja i zadrške pokazuje svoje emocije, ukazuje na slabosti i sve proživljeno daje na dlanu zajedno sa srcem i dušom. Kaže "najteže je priznat sebi i suočit se sam sa sobom, a kad to učiniš onda je dalje lakše; i uvik pomislim da netko, negdje proživljava slično i značit će mu pročitat ili čut da nije sam, da smo tu jedni za druge". Ako se sjetite priče o carevom novom ruhu i onoga koji je vikao da je car gol... E takva je otprilike i ona. Bez filtera viče da je car gol. Nije je volio muškarac kojeg je voljela i ona je smogla snage da prizna to i sebi i svima i još je zahvalila. Jer kako kaže, u životu treba biti zahvalan i na pozitivnim i na negativnim trenucima i ići naprijed. Hrabro i otvorenog srca. I vjeruje da svi to mogu i da smo na ovom svijetu svi jedno tu za druge.

Pomogla je meni i dotakla me svojom iskrenošću kao i svaku ženu pa i muškarca koji je pročitao neku od njenih pjesama. I zato, sa ponosom i ljubavlju prijavljujem na ovaj natječaj moju jednu i jedinu Vivianu Zoković jer je svaka ispisana emocija njeno #prirodnoja.